Svako malo poludim od žutila kojim obiluju dnevne novine, posebno od nazovi-kritike trenutne vlasti koja se uglavnom ogleda u afericama poput one nedavne s “Mesićevim križem”. Također, mišljenja sam da recentni trend ugošćivanja stranih konzultanata koji u par sati ispričaju svoju priču i pokupe novce u ovom trenutku nije svrsishodan, obzirom da nam trebaju konkretne i strukturne promjene.
U nastojanju da se diferenciram od takvog tipa autora ili konzultanata, donosim jednostavno razmišljanje što bih ja napravio kada bi dobio mogućnost reformatirati javnu upravu u idućoj godini.
Popis aktivnosti je naravno generalistički, te uključuje samo onaj nivo detalja koji je primjeren ovakvom postu. No vrlo sam voljan prokomentirati iste s bilo kime te uobličiti u smisleniji članak ukoliko me uvjerite da za to ima potrebe i sluha 🙂
1. Procesi. Kao nulti korak, napraviti snimku ključnih procesa svakog tijela javne vlasti (dakle samo onih koji direktno doprinose misiji TJV) uz pomoć nezavisnih stručnjaka. Paralelno s tom aktivnosti, educirati ključne djelatnike o tome što procesi jesu, koja je razlika između procesne i vertikalne organizacija te što znači mjerenje učinkovitosti procesa. Nakon toga, nezavisni tim koji je radio snimku, zajedno s internim (educiranim) timom, analizira postojeće procese te izrađuje novu verziju unaprijeđenih procesa. Za svaki unaprijeđeni proces nužno je definirati vlasnika kao i mjeru djelotvornosti i učinkovitosti provođenja tog procesa. Internom vlasniku procesa plaća direktno ovisi o postizanju dvije navedene mjere, a godišnji bonus o unarjeđenjima koja uvede u sam proces.
Inače, bilo mi je zanimljivo čuti da državna tijela već neko vrijeme rade na snimanju svojih poslovnih procesa. Za to su zaduženi voditelji pripadnih organizacijskih jedinica. Dobra ideja – grozna realizacija. Za početak, poslovni procesi bi trebali biti fokusirani na klijenta, i samim time neovisni o organizaciji. Stoga osoba koja je na čelu jedne org. cjeline ne može biti nadležna za kompletan proces. Samo snimanje procesa provode ljudi koji rade u TJV, a od kojih većina (što zbog intercije, što zbog nedostatka edukacije) neće biti u stanju u toj snimci predložiti bilo kakve ozbiljne promjene, ukoliko ih se uopće bude pitalo. Poseban problem je što se snimaju SVI procesi, a ne samo izabrani ključni procesi koji donose ili odnose najviše vrijednosti. Poznato je da takav megalomanski pristup ne vodi uspjehu.
2. Ljudi. Zajedno s novim procesima, nužno je uspostaviti i novu organizaciji, primjerenu učinkovitom izvršenju procesa. Poznato je da su djelatnici u javnoj upravi većinom nemotivirani i nedovoljno educirani za izazove modernog poslovanja. Lijek? Ukinuti klasična radna mjesta, uvesti fleksibilnu organizaciju temeljenu na ulogama (role-based). Prije toga uloge je potrebno detaljno definirati u smislu potrebnih preduvjeta znanja, kontinuirane edukacije te očekivanih performansi. Za prekoračenje performansi uvesti nagrade i dodatno školovanje u inozemstvu, za ispodprosječne performanse – penale ili otkaze. Naravno, za svaku ulogu definira se i očekivana potrošnja vremena. Djelanik dobiva onoliko uloga koliko je potrebno da ispuni kvotu od 40 sati tjedno. U (manjim) organizacijama gdje djelatnicima nije moguće popuniti kvote od 40 sati, djelatnici se zapošljavaju na manje radno vrijeme ili se taj dio usluge prepušta vanjskom dobavljaču.
3. Znanje. Temeljem postignutih rezultata, od najboljih ljudi stvoriti ekspertne timove čiji će zadatak biti promoviranje najboljih iskustava i prakse, po ulogama. Sudjelovanje u takvom timu mora biti prestižno i dobro plaćeno. Ekspertni timovi bili bi zaduženi i za konstantno unaprjeđenje definicije svake pojedine uloge te unaprijeđenja podprocesa u kojima ta “uloga” sudjeluje.
4. Inovacije. Važan element konkurentnosti (ukoliko se o tome može govoriti u kontekstu javne uprave), ali i element zadovoljstva djelatnika. Potrebno je potaknuti i nagraditi inovacije djelatnika koje povećavaju učinak ili obavljenog posla.
5. Financije. Vjerojatno najteži dio reforme, obzirom da sve prethodno navedene aktivnosti koštaju – pa se postavlja pitanje gdje naći novce za te reforme. Nudim nekoliko odgovora:
a) Reforma način financiranja javnih ustanova – tijela koja uspiju uštediti proračunski novac, uz zadržavanje zadanih performansi u ključnim procesima, trebaju biti nagrađena (umjesto trenutne politike da budu kažnjena smanjenjem budžeta za iduću godinu). Nagrađen treba biti top management (načelnici koji su unutar svojih sektora ostvarili uštede) te pojedinci koji su tome najviše doprinijeli. Nagrađeno treba biti i samo tijelo na način da mu se u idućoj godini odobre dodatna sredstva za dobre projekte ukoliko ih nominira.
b) Striktni nadzor provođenja zakona i propisa – samo uvođenjem striktnog inspekcijskog nadzora u gotovo bilo kojem resorsu ostvarili bi se ogromni dobici u kratkom vremenu. Takva praksa, osim što bi napunila blagajnu, uspostavila bi zdravije temelje za razvoj gospodarstva i društva općenito, na temelju jednakosti i pouzdavanja u pravnu državu.
Možda je stvar u meni, ali ne izgleda mi tako komplicirano. Još da se prestanemo baviti Mesićevim križevima…
Zaista bi volio bi čuti mišljenja i komentare na ovo.
Lijepi pozdrav iz Zagreba (opet) 😦
IT@GOV 