Long time no hear. Ipak, razdoblje je godišnjih odmora – vrijeme u kojemu se obično manje razmišlja o poslu, eventualno lamentira o boljoj (ili goroj) budućnosti, karijernim aspiracijama i slično.
No ova će godina za mnoge i po tom pitanju biti drugačija. Neki će odmor umjesto na moru provesti tražeći novi posao po oglasnicima, burzi, kod poznanika… U sveopćoj nestašici kvalitetnih poslova i poslodavaca, mnogi će biti prisiljeni prihvatiti bilo kakav posao, makar i mizerno plaćen “na ruke”, bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Takav rasplet događaja sasvim je prirodna posljedica mizerne politike upravljanja krizom i njenim posljedicama od strane vlastodržaca. Sva sreća pa u Hrvatskoj nemamo veće industrije ili businessa koji bi u uvjetima kakvi su današnji otpustio desetke tisuća ljudi i tako stvorio krizu nezaposlenosti kakva se događala u drugim državama.
Na razmišljanje (i pisanje) o ovoj temi došao sam čitajući članak u “USA Today”, dok sam jučer kratio vrijeme na prekooceanskom letu iz Amerike. Američke građane zadnjih je mjeseci zaista pogodila kriza nezaposlenosti kakvu sam maločas spomenuo. Ljudi koji su se školovali i desetljećima radili u automobilskoj i financijskoj industriji našli su se na tržištu rada, bez izglednih poslodavaca koji bi u skorije vrijeme mogli prihvatiti toliku količinu radne snage.
Shvaćajući da kratkoročnim financijskim injekcijama ne može vječno održati gubitaše na životu (povucimo malo paralelu s našom brodogradnjom), američka administracija odlučila je sustavno pomoći ljudima da se prekvalificiraju za prosperitetne industrijske grane. Pomoć se sastoji od sufinanciranja školovanja za zanimanja u području zdravstva, čiste energije, IT-a itd. Kroz takve sustavne programe, država financira 4-5k USD po osobi, a zauzvrat dobiva visoko motivirane ljude koji pokreću nove industrije ili barem nalaze zaposlenje u njima. Meni osobno najzanimljiviji podatak su upravo industrije na koje su se usmjerili – mahom industrija znanja (IT, zdravstvo) i nove tehnologije (čista energija, ekologija). Takve industrije mogle bi biti i prilika za Hrvatsku – ozbiljna utrka tamo tek počinje…
Kako avion slijeće vraćam se u hrvatsku realnost. Čekam gotovo pola sata samo na pregled putovnice od strane visokomotiviranih djelatnika MUP-a. U taksiju čitam o kriznim porezima koji bi trebali popuniti rupe u budžetu ove godine. Od dugoročnih mjera ni d. Što će biti dogodine – nije bitno, tko zna tko će tada biti na vlasti…
Ima pravo EKV, zaista je daleko Amerika.
