Feeds:
Postovi
Komentari

Paralelni rad na dokumentima, pogotovo unutar i između većih organizacija, tema je rasprava sve otkako smo sa stolova uklonili pisaće mašine. Tko se ne sjeća 5,25” disketa i frustracije s bad sectorima kad je trebalo prvi draft dokumenta poslati nekome na doradu? :)

Nakon toga, USB stick i file-share izgledali su kao dar s neba, da ne spominjem kasnije SharePoint i ine kolaboracijske alate. No, ovaj puta ću ipak biti (kako bi rekao jedan moj profesor s postdisplomskog na EFZG) “bolno iskren”: do danas još nisam vidio zaista kompletno rješenje za paraleleni rad, koje mi omogućuje da zajedno s kolegom iz odjela, ali isto tako i iz drugog (npr.) ministarstva, istovremeno radim na jednom dokumentu, a da pri tome mogu vidjeti i komentirati njegove promjene kao i oni moje. Sve to uz naravno poštivanje međusobnih izmjena, praćenje promjena, verzija itd.

Ako ste se ikada našli u situaciji da do sutra trebate pripremiti složeni multiresorni dokument, primjerice novi pravilnik, strategiju, prijedlog zakona, onda ste prilično svjesni veselja koje slijedi: noćni e-mailovi s raznim verzijama, špageti-komentari i izmjene na sve strane, i konačno raspetljavanje svega, najčešće telefonom.

Zato mi je danas možda jedan poseban dan. Gledajući novosti koje donosi Word 2010, posebno me impresionirala “co-authoring” opcija.

Par slika i link na povezani blog u nastavku:

image

image

image

 

http://blogs.msdn.com/microsoft_office_word/archive/2009/09/09/co-authoring-in-word-2010.aspx

 

Očekujte još više od mene na ovu temu. Do pisanja!

Obzirom na vrlo rasprostranjenu primjenu SharePointa u javnom sektoru, kako vani tako i kod nas, prosljeđujem link na kraći članak o novostima koje donosi željno iščekivana verzija 2010:

An early look at SharePoint 2010

Posebno mi se svidio jer je pisan iz perspektive korisnika koje je niz godina upravo izbjegavao korištenje spomenutog alata. Ma u kojoj se samo rupi skrivao? :)

Svako malo poludim od žutila kojim obiluju dnevne novine, posebno od nazovi-kritike trenutne vlasti koja se uglavnom ogleda u afericama poput one nedavne s “Mesićevim križem”. Također, mišljenja sam da recentni trend ugošćivanja stranih konzultanata koji u par sati ispričaju svoju priču i pokupe novce u ovom trenutku nije svrsishodan, obzirom da nam trebaju konkretne i strukturne promjene.

U nastojanju da se diferenciram od takvog tipa autora ili konzultanata, donosim jednostavno razmišljanje što bih ja napravio kada bi dobio mogućnost reformatirati javnu upravu u idućoj godini.

Popis aktivnosti je naravno generalistički, te uključuje samo onaj nivo detalja koji je primjeren ovakvom postu. No vrlo sam voljan prokomentirati iste s bilo kime te uobličiti u smisleniji članak ukoliko me uvjerite da za to ima potrebe i sluha :)

1. Procesi. Kao nulti korak, napraviti snimku ključnih procesa svakog tijela javne vlasti (dakle samo onih koji direktno doprinose misiji TJV) uz pomoć nezavisnih stručnjaka. Paralelno s tom aktivnosti, educirati ključne djelatnike o tome što procesi jesu, koja je razlika između procesne i vertikalne organizacija te što znači mjerenje učinkovitosti procesa. Nakon toga, nezavisni tim koji je radio snimku, zajedno s internim (educiranim) timom, analizira postojeće procese te izrađuje novu verziju unaprijeđenih procesa. Za svaki unaprijeđeni proces nužno je definirati vlasnika kao i mjeru djelotvornosti i učinkovitosti provođenja tog procesa. Internom vlasniku procesa plaća direktno ovisi o postizanju dvije navedene mjere, a godišnji bonus o unarjeđenjima koja uvede u sam proces.

Inače, bilo mi je zanimljivo čuti da državna tijela već neko vrijeme rade na snimanju svojih poslovnih procesa. Za to su zaduženi voditelji pripadnih organizacijskih jedinica. Dobra ideja – grozna realizacija. Za početak, poslovni procesi bi trebali biti fokusirani na klijenta, i samim time neovisni o organizaciji. Stoga osoba koja je na čelu jedne org. cjeline ne može biti nadležna za kompletan proces. Samo snimanje procesa provode ljudi koji rade u TJV, a od kojih većina (što zbog intercije, što zbog nedostatka edukacije) neće biti u stanju u toj snimci predložiti bilo kakve ozbiljne promjene, ukoliko ih se uopće bude pitalo. Poseban problem je što se snimaju SVI procesi, a ne samo izabrani ključni procesi koji donose ili odnose najviše vrijednosti. Poznato je da takav megalomanski pristup ne vodi uspjehu.

2. Ljudi. Zajedno s novim procesima, nužno je uspostaviti i novu organizaciji, primjerenu učinkovitom izvršenju procesa. Poznato je da su djelatnici u javnoj upravi većinom nemotivirani i nedovoljno educirani za izazove modernog poslovanja. Lijek? Ukinuti klasična radna mjesta, uvesti fleksibilnu organizaciju temeljenu na ulogama (role-based). Prije toga uloge je potrebno detaljno definirati u smislu potrebnih preduvjeta znanja, kontinuirane edukacije te očekivanih performansi. Za prekoračenje performansi uvesti nagrade i dodatno školovanje u inozemstvu, za ispodprosječne performanse – penale ili otkaze. Naravno, za svaku ulogu definira se i očekivana potrošnja vremena. Djelanik dobiva onoliko uloga koliko je potrebno da ispuni kvotu od 40 sati tjedno. U (manjim) organizacijama gdje djelatnicima nije moguće popuniti kvote od 40 sati, djelatnici se zapošljavaju na manje radno vrijeme ili se taj dio usluge prepušta vanjskom dobavljaču.

3. Znanje. Temeljem postignutih rezultata, od najboljih ljudi stvoriti ekspertne timove čiji će zadatak biti promoviranje najboljih iskustava i prakse, po ulogama. Sudjelovanje u takvom timu mora biti prestižno i dobro plaćeno. Ekspertni timovi bili bi zaduženi i za konstantno unaprjeđenje definicije svake pojedine uloge te unaprijeđenja podprocesa u kojima ta “uloga” sudjeluje.

4. Inovacije. Važan element konkurentnosti (ukoliko se o tome može govoriti u kontekstu javne uprave), ali i element zadovoljstva djelatnika. Potrebno je potaknuti i nagraditi inovacije djelatnika koje povećavaju učinak ili  obavljenog posla.

5. Financije. Vjerojatno najteži dio reforme, obzirom da sve prethodno navedene aktivnosti koštaju – pa se postavlja pitanje gdje naći novce za te reforme. Nudim nekoliko odgovora:

a) Reforma način financiranja javnih ustanova – tijela koja uspiju uštediti proračunski novac, uz zadržavanje zadanih performansi u ključnim procesima, trebaju biti nagrađena (umjesto trenutne politike da budu kažnjena smanjenjem budžeta za iduću godinu). Nagrađen treba biti top management (načelnici koji su unutar svojih sektora ostvarili uštede) te pojedinci koji su tome najviše doprinijeli. Nagrađeno treba biti i samo tijelo na način da mu se u idućoj godini odobre dodatna sredstva za dobre projekte ukoliko ih nominira.

b) Striktni nadzor provođenja zakona i propisa – samo uvođenjem striktnog inspekcijskog nadzora u gotovo bilo kojem resorsu ostvarili bi se ogromni dobici u kratkom vremenu. Takva praksa, osim što bi napunila blagajnu, uspostavila bi zdravije temelje za razvoj gospodarstva i društva općenito, na temelju jednakosti i pouzdavanja u pravnu državu.

 

Možda je stvar u meni, ali ne izgleda mi tako komplicirano. Još da se prestanemo baviti Mesićevim križevima…

Zaista bi volio bi čuti mišljenja i komentare na ovo.

Lijepi pozdrav iz Zagreba (opet) :(

Long time no hear. Ipak, razdoblje je godišnjih odmora – vrijeme u kojemu se obično manje razmišlja o poslu, eventualno lamentira o boljoj (ili goroj) budućnosti, karijernim aspiracijama i slično.

No ova će godina za mnoge i po tom pitanju biti drugačija. Neki će odmor umjesto na moru provesti tražeći novi posao po oglasnicima, burzi, kod poznanika… U sveopćoj nestašici kvalitetnih poslova i poslodavaca, mnogi će biti prisiljeni prihvatiti bilo kakav posao, makar i mizerno plaćen “na ruke”, bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Takav rasplet događaja sasvim je prirodna posljedica mizerne politike upravljanja krizom i njenim posljedicama od strane vlastodržaca. Sva sreća pa u Hrvatskoj nemamo veće industrije ili businessa koji bi u uvjetima kakvi su današnji otpustio desetke tisuća ljudi i tako stvorio krizu nezaposlenosti kakva se događala u drugim državama.

Na razmišljanje (i pisanje) o ovoj temi došao sam čitajući članak u “USA Today”, dok sam jučer kratio vrijeme na prekooceanskom letu iz Amerike. Američke građane zadnjih je mjeseci zaista pogodila kriza nezaposlenosti kakvu sam maločas spomenuo. Ljudi koji su se školovali i desetljećima radili u automobilskoj i financijskoj industriji našli su se na tržištu rada, bez izglednih poslodavaca koji bi u skorije vrijeme mogli prihvatiti toliku količinu radne snage.

Shvaćajući da kratkoročnim financijskim injekcijama ne može vječno održati gubitaše na životu (povucimo malo paralelu s našom brodogradnjom), američka administracija odlučila je sustavno pomoći ljudima da se prekvalificiraju za prosperitetne industrijske grane. Pomoć se sastoji od sufinanciranja školovanja za zanimanja u području zdravstva, čiste energije, IT-a itd. Kroz takve sustavne programe, država financira 4-5k USD po osobi, a zauzvrat dobiva visoko motivirane ljude koji pokreću nove industrije ili barem nalaze zaposlenje u njima. Meni osobno najzanimljiviji podatak su upravo industrije na koje su se usmjerili – mahom industrija znanja (IT, zdravstvo) i nove tehnologije (čista energija, ekologija). Takve industrije mogle bi biti i prilika za Hrvatsku – ozbiljna utrka tamo tek počinje…

Kako avion slijeće vraćam se u hrvatsku realnost. Čekam gotovo pola sata samo na pregled putovnice od strane visokomotiviranih djelatnika MUP-a. U taksiju čitam o kriznim porezima koji bi trebali popuniti rupe u budžetu ove godine. Od dugoročnih mjera ni d. Što će biti dogodine – nije bitno, tko zna tko će tada biti na vlasti…

Ima pravo EKV, zaista je daleko Amerika.

Windows 7 & ja

Potaknut prazničnim raposloženjem, i naizgled manjkom posla, odlučio sam jučer preinstalirati svoj radni kompjuter na Windows 7 RC (i.e. Release Candidate). Većina kolega iz Microsoftovog ureda je to već obavila, pa mi je postalo pomalo neugodno raditi na “zastarjeloj” Visti!

Pitate se možda kakve veze ovaj početak, ili post u cjelini, ima s temama iz javne uprave o kojima obično pišem. Ali ima. I te kakve.

Namjerno sam spomenuo da sam izabrao praznični dan za reinstalaciju OS-a. I sve što uz to ide. Dakle – klikanje po instalaciji, izbor raznih settingsa, reinstalacija softvera od nule, i konačno – lupanje po glavi kada otkrijem što sam zaboravio backupirati (ubacite po želji: IE favorites, desktop, My documents, Outlook PST file, nešto treće…). I tako je to bilo zadnjih 10-tak godina, neovisno koji OS bio u igri, koliko skup ili brz bio kompjuter u danom trenutku.

Ovaj puta, na moje iznenađenje, stvari su ipak tekle drugačije. Za instalaciju sam koristio tzv. “Microsoft IT image” – image koji je pripremljen od strane Microsoftovog internog IT odjela. To su oni dečki koji se brinu o zdravlju cca 10^5 klijentskih računala u Microsoftovoj internoj domeni. A kada radite bilo što s 100.000 računala, onda ćete se pobrinuti da sve prođe u najboljem redu. Inače – iskreno, ne mogu ni zamisliti.

Da vas ne držim u prevelikoj neizvjesnosti – 2 DVD-a, vremena 2-3 sata, instaliran OS i svi važni programi, automatski instalirani svi potrebni driveri za standardizirano računalo kakvo je moje, povučeni zadnji update-i, i spreman sam za daljnji rad. Sve to obavljeno potpuno automatski, uključujući i par nužnih restarta računala. Za to vrijeme, ja sam se vozio biciklom na Bundeku :)

Osobne podatke, uključujući favorites, Outlook postavke i PST datoteke, backupirao sam prethodno koristeći “Easy transfer wizard” – besplatan alat koji je dio Viste, ali može se preuzeti i za Windows XP. Kada je instalacija Windows 7 završila, duplim klikom na tako kreirani backup, vratio sam si i osobne postavke. Uključujući raspored ikonica na desktopu :)

Znajući kako neke IT organizacije u javnoj upravi brinu o gotovo sličnom broju računala, vjerujem da ovakvi procesi i alati imaju i te kakvu vrijednost prilikom obavljanja tipične IT aktivnosti kao što je migracija, ili samo reinstalacija, računala.

Standardizacijom i automatizacijom image-a te opremanjem svim potrebnim driverima, softverom i postavkama, minimizira se utrošeno vrijeme IT-a i krajnjih korisnika za operativne aktivnosti. IT je tada sve manje ekipa koja satima/danima šarafi oko kompjutera, a sve više napredni tim koji pomaže svojoj organizaciji da bude naprednija i produktivnija.

Nadam se da će vam Windows 7, barem malčice, u tome pomoći.

U drugom nastavku priče o inovativnom modelu elektroničke vlasti (i.e. Gov 2.0), prenosim još jedan novi koncept, za kojega smatram da ima dobar “pokretački” potencijal, a uz to ne zahtijeva velike državne investicije. Pa u čemu je tajna?!

Opće je poznata činjenica da javna uprava prikuplja i čuva iznimno veliki broj podataka. Neki od njih mogu se dobro iskoristiti i na druge načine nego što ih vlada koristi – uzmimo samo za primjer GPS. Sustav koji je napravljen i zamišljen u obrambene svrhe jedne države (s nimalo javnom infrastrukturom i podacima), u jednom trenutku otvoren je za javnu upotrebu, iako smanjene funkcionalnosti. Od tog trenutka do danas, GPS je razvio gotovo cijelu “industriju” uređaja i usluga vezanih za geopozicioniranje, navigaciju itd.

A tko zna što bi još moglo napraviti s ostalim gigabajtima ili terabajtima javnih podataka koje vlade čuvaju u svojim bazama podataka? Pa ako vlade ne znaju – možda vi znate?

Vodeći se tom idejom, Američka vlada napravila je Data.gov. Na toj web stranici pomalo će se objavljivati, ili bolje reći, otvarati javni podaci američke državne uprave prema svim zainteresiranim strankama. Pojedincima, udrugama, drugim tijelima javne vlasti, pa i tvrtkama. Zapravo, svakome tko misli da iz tih podataka može kreirati novu vrijednost u gospodarstvu.

 

The purpose of Data.gov is to increase public access to high value, machine readable datasets generated by the Executive Branch of the Federal Government.

As a priority Open Government Initiative for President Obama’s administration, Data.gov increases the ability of the public to easily find, download, and use datasets that are generated and held by the Federal Government.

Ponekad nije zgoreg sjetiti se one stare američke – Keep it simple and stupid :)

Gov 2.0

Ne, ovaj post nije još jedna u nizu revolucionarnih teorija ili kritičkih članaka o tome što bi Gov 2.0 (slijedeća generacija e-Governmenta) trebao biti ili kako bi trebao funkcionirati. Takvih na internetu ima bezbroj, a vrijednost im, uobičajeno, postaje obrnuto proporcionalna količini.

U ovom postu s Vama želim podijeliti najavu jedne od implementacija koja je toliko značajna da ima šanse teoriju pretvoriti u stvarnost, adresirajući upravo najveća očekivanja od Gov 2.0: transparentnost i mogućnost stvarne kolaboracije između javne uprave i  građana odnosno biznisa.

Riječ je o dokumentu kojega je pragmatična Obamina administracija uputila Senatu, zajedno s prijedlogom proračuna za 2010. godinu.

Prenosim dio posta kolege Andrea DiMaio, Gartner blog network:

The first one is USAspending.gov, a web site that  will allow citizen to verify “when, with whom, and on what the Government is spending taxpayer funds, and whether or not that money is delivering results”. Data will be made available in such a way that users will be able to “combine them into different data sets, conduct analysis and research, or power new information-based products and businesses”.

The second one is Data.gov, the much discussed repository to access public data from across the whole federal government to help unlock the so-called “power of information” and to create value by mashing up public and non-government information. As I mention in earlier posts, this has already triggered initiatives by vendors who are (or want to be seen as) proactive.

The third one is Recovery.gov, which applies the same principles as USAspending.gov to the tracking of funds coming from the Stimulus Package.

Iako DiMaio (kao vjerojatno svaki Gartnerov dopisnik) mora izraziti i dio skepse u svom nalazu, ovaj puta se s njim nikako ne slažem.

Obama i njegova administracija do sada su pokazali nevjerojatnu dozu pragmatizma u rješavanju složenih problema. To se upravo očituje kroz ovako jednostavne i konkretne prijedloge unaprjeđenja onoga oko čega bi Europljani barem jedno desetljeće teoretizirali, a iduće donosili standarde prije nego krenu u implementaciju.

Iako mi je taj Obama od početka priče bio simpatičan, danas mu priznajem i puno više. Mislim da je on možda posljednja američka nada za uspostavljanje novog poretka, i vraćanje Amerike na čelo istog.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.